Računarski sistemi, bilo da su prirodni ili vještački, odlikuju se njihovom velikom složenošću, kako u pogledu njihove unutrašnje strukture tako i ponašanja i bogate interakcije sa okolinom. Informatika nastoji da razumije i izgradi (ili rekonstruiše) takve sisteme, koristeći analitičke, eksperimentalne i inženjerske metodologije. Miješavina posmatranja, teorije i prakse varira između prirodnih i vještačkih sistema.
U prirodnim sistemima cilj je razumjeti strukturu i ponašanje datog računskog sistema. Teorijski koncepti u osnovi prirodnih sistema na kraju se zasnivaju na posmatranju i sami se koriste da predvide nove opservacije. Za projektovane sisteme, cilj je izgradnja sistema koji vrši datu informativnu funkciju. Teorijski koncepti osnovnih inženjerskih sistema imaju za cilj da osiguraju njihov tačan i efikasan dizajn i rad.
Informatika pruža ogroman broj problema i mogućnosti. Jedan izazov je utvrditi koliko daleko, i u kojim okolnostima, teorije obrade informacija u vještačkim uređajima mogu biti primenjene na prirodne sisteme. Drugi izazov je da se utvrdi koliko se principi koji proizilaze iz prirodnih sistema primenjuju na razvoj novih vrsta projektovanih sistema. Treći izazov je istražiti mnoge načine na koje viještački informacioni sistemi mogu pomoći u rješavanju problema čovječanstva i pomoći poboljšanju kvaliteta života za sva živa bića. Takođe se mogu uzeti u obzir sistemi mješovitog karaktera, pitanje dugoročnog interesa može biti u kojoj mjeri je korisno održati razliku između prirodnih i vještačkih sistema.
COMMENTS